Sveti novomucenik Hariton

Sledbenik Hrista i Arhangela Otac Hariton rodjen je na Arandjelovdan, 21. novebra 1960. godine u selu Lukovacka Reka kod Kursumlije. Rodjen je u radnicko-seljackoj porodici Lukica, koja je imala vise dece, i na krstenju dobio je ime Radoslav. Vodjen Bogom, Otac Hariton 1996. godine odlazi u manastir Crna Reka kod Ribarica, da bi tamo, sluzeci svetim Arhangelima i svetom Petru Koriskom, sluzio svome voljenom Gospodu. Njegovim stupanjem u manastir, pocinje i njegova borba sa starim covekom. Tako revnosno provodi svoj zivot kao iskusenik u manastiru Crna Reka, a posle dve godine, kao onaj koji nista nema, a sve ima, biva od strane svoga duhovnika episkopa Artemija, premesten da pomogne obnovu manastira svetih Arhangela kod Prizrena. Tu je ubrzo i zamonasen. Posle monasenja, otac Hariton je samo dodavao trud na trud. Bio je spreman da usred noci, u doba najvecih napada tzv. OVK, krene preko najopasnijih predela Dulje i Crnoljeva. 15. juna 1999. godine, kada je posle 10:30 kolima stigao ispred Episkopije u Prizrenu i primio svoje poslednje poslusanje na zemlji da ode do jedne porodice u gradu i donese rucak za svog voljenog episkopa, krenuo je radosno i bez pogovora, nicega se ne bojeci. Sa tog puta se vise nije ni vratio. Uhvatila ga je zlocinacka ruka tu, na ocigled NATO snaga koje su dosle da donesu mir i slobodu i odveden je na mesto mucenja. Nista se vise nije znalo za njega, svi su cutali zeleci da sakriju zlocin, ali Gospod nije hteo da Otac Hariton ode u zaborav, i kao sto biva da mucenici za Hrista imaju slobodu da se jave, oca Haritona su sanjali nekoliko njegove brace, a jednome je i kazao da je mrtav. Posle godinu dana ti se snovi i obistinjuju, kada je nadjeno njegovo namuceno telo, tu pored Prizrena, u mestu Tusus iza bolnice. Prepoznato je po monaskoj mantiji i brojanicama, a tu su bili i delovi njegovih dokumenata. Tu se otkriva deo njegovog mucenistva: telo je nadjeno bez glave sa nekoliko prelomljenih kostiju i sa rasparanim dzemperom i ubodima u predelu srca. Otac Hariton se nije odrekao svoga Hrista za koga je i postradao, samo zato sto je je hriscanin, zaato sto je monah, zato sto je Srbin. ISTORIJA SE PONAVLJA
Back to Top